Povijest

Sinjska alka jedinstveno je konjičko viteško natjecanje u Europi koje se svake godine u mjesecu kolovozu održava u Sinju. Trči se u spomen na slavnu bitku 1715. godine, Opsadu Sinja u kojoj su se Sinjani, od 7. do 15. kolovoza, junački oduprli osmanlijskom osvajaču, te u slavu Gospe Sinjske koja je tada, na blagdan Njenoga uzašašća, sačuvala grad od pada u ruke neprijatelja.

Nastala početkom 18. stoljeća, ona je nastavak – i jedini preostatak – mnogobrojnih viteških nadmetanja što su se održavala u većim mjestima Dalmacije, a najpoznatija su ona u Zadru (do 1820.), Imotskom (do oko 1840.) i Makarskoj (do 1832.). Sinjanin Ivan Lovrić u drugoj polovici 18. stoljeća spominje običaj održavanja starinskih konjičkih turnira u Dalmaciji, a najstariji izravni pisani spomen o Sinjskoj alci potječe iz 1784. godine. To su tri soneta i jedna oda koje je na talijanskome jeziku ispjevao splitski liječnik i glazbenik Julije Bajamonti.

Povijest Alke pokazuje da se ona u starini, u 18. i početkom 19. stoljeća, u mletačko i rano austrijsko vrijeme, obzirom na vrijeme kroz godinu trkala na ponešto drukčiji način nego danas. Naime, redovna svakogodišnja alka, s propisanom državnom nagradom slavodobitniku, trkala se na pokladni utorak. Zatim, za Veliku Gospu, kao najveći sinjski blagdan, održavala se običajna alka, a znala se trkati se još i za razne svečane prigode. Za ove dvije alke nagradu su osiguravali mjesni krajiški zapovjednici. Uz Alku kakva je danas, u davnini je postojao i drugi, još složeniji oblik Alke, alka s kumovima, gdje je svakoga alkara pratio i u svemu zastupao još i kum na konju, ali negdje pred polovicu 19. stoljeća takav način održavanja Alke prestao je postojati.

Redovna svakogodišnja alka s državnom potporom od 1849. godine redovito se trče 18. kolovoza, za rođendan cara Franje Josipa I., čime se ona očito ujedinila s običajnom alkom za Veliku Gospu, a svečane, prigodne alke postale su rjeđe. Od stupanja na prijestolje cara Karla I. 1916. godine, trče se na njegov rođendan, 17. kolovoza, a nakon završetka Prvoga svjetskog rata, u međuratnoj Jugoslaviji, na prvu nedjelju iza Velike Gospe. Taj je dan jedno vrijeme bio i dan odigravanja alke i nakon Drugoga svjetskog rata, za socijalističke Jugoslavije, da bi zatim bio prebačen na prvu nedjelju u mjesecu kolovozu, kako je i danas.

Navedimo još nekoliko iznimnijih datuma i osoba iz povijesti Alke. Godine 1818. pred carem i kraljem Franjom I. Alka je odigrana dvaput, u vrijeme kad je, u mjesecu svibnju, on boravio u Sinju. To je bila i obnovljena Alka, jer se ona od zadnjih godina francuske vladavine (od oko 1811.), zbog njene nesklonosti takvim starinskim priredbama, nije održavala.

Godine 1838. održana je svečana Alka u čast visokoga stranog gosta, saskoga kralja Fridrika Augusta II., a 28. ožujka 1842. održana je Alka u čast dolaska u Sinj austrijskoga nadvojvode Alberta. Iste godine, 22. listopada, održana je Alka u čast dolaska u Sinj drugoga austrijskog nadvojvode, Franje Karla. Godine 1875., 18. svibnja, održana je izvanredna svečana Alka u prigodi boravka cara i kralja Franje Josipa I. u Sinju. Car je darovao slavodobitniku Mati Boniću zlatni prsten.