Alkarske odore imaju izvor u starinskoj nošnji mjesnog višeg društvenog sloja, kakva se nosila do u prvu polovicu 19. stoljeća, uz utjecaj istovremenih konjičkih i vojnih odora. One su jedine izvorno sačuvane nošnje ili odore takve vrste i starine u Hrvatskoj, a rijetkost su i u širim europskim okvirima.

Na glavi alkari nose kalpak od kunovine s perjanicom (penoćem), a na tijelu dolamu i hlaće (gaće) od fine čoje, s vezenim ukrasima te srebrnom ukrasnom dugmadi na prsima dolame. Kao donju odjeću odijevaju brokatni prsluk (krožet) s ukrasnom zlatnom ili srebrnom dugmadi, ispod kojeg je pamučna ili lanena košulja (nekad se nosio peturin koji se sastojao od ovratnika i prsišta) s ukrasnim majetama na ovratniku, te šareni svileni pas preko. Jahaće čizme su na obodu ukrašene srebrnom ili zlatnom vrpcom (galunom) s kiticom. Odora, odnosno dolame i gaće alkara su modre boje, s ukrasom u više dezena te s različitim kombinacijama dezena i boja krožeta i pasova. Različita je vojvodina, koja je smeđe boje, posebno je raskošno ukrašena zlatovezom, zlatnom dugmadi i kiticama, te s krožetom od crvenog baršuna sa zlatnim ukrasima. Također i alajčauševa, koja je crne boje, i umjesto duge dolame ima dolamicu obrubljenu krznom koja seže do u pas, a krožet je od bijele čoje, na prsima ukrašen kosim nizovima sitne srebrne poludugmadi. 

Odjeća koju nose alkarski momci je najsvečaniji oblik muške narodne nošnje Cetinske krajine, koja je kao živa nošnja u raznim oblicima i mijenama postojala sve do polovice 20. stoljeća. Osim u Alki, ona se danas može vidjeti još i u nastupima kulturno - umjetničkih društava Cetinske krajine ili kod pojedinaca, s tim da alkarski momci imaju nošnju najstarijeg sačuvanog oblika, iz vremena oko početka 20. stoljeća, a nosi se i na strože propisan način, čime je od žive nošnje već poprimila značajke odore.

Na glavi alkarski momci nose crvenu kapu obavijenu ukrasnom maramom (peškirom), i sa zataknutom kiticom cvijeća. Na tijelu se, preko bijele pamučne ili lanene košulje širokih rukava sa stegnutim zapešćem, nosi prsluk, ječerma od crvene čoje ukrašen kovinskim, srebrnim ili pozlaćenim ukrasima, zatim modre hlaće (gaće) s ukrasnim kopčicama na izrezu na donjem kraju nogavica straga, te crveni strukani pas. Jakna, kumparan, se ne odijeva, nego ga se nosi ovješena vezicom o vrat i presložena preko lijevog ramena (nemaju ga vodiči edeka, štitonoša i buzdovandžije). Na nogama se, preko pletenih vunenih te vezom ukrašenih nadčarapa (terluci) nose opanci oputaši. Nošnja arambaše alkarskih momaka raskošnija od drugih, i od finijih vunenih je tkanina te s većim svilenim peškirom za glavu i s dodatnim svilenim pasom, a posebne, raskošnije detalje nosi i zamjenik arambaše te prvari (dvojica na čelu dvoreda povorke).

Od pred kraj druge polovice 20. stoljeća, nakon što je Sinjska alka proglašena za nacionalno kulturno dobro nulte kategorije, izrada novih odora i nošnji te očuvanje starih vodi se po preporukama koje je u svoje vrijeme dala stručna komisija, kao i uz sudjelovanje Hrvatskog restauratorskog zavoda.