Oružje u vlasništvu Viteškog alkarskog društva je u osnovi oružje koje se nosilo među sudionicima Alke, alkarima i alkarskim momcima, uz određen broj darovanih ili kupljenih primjeraka u svrhu očuvanja i prezentacije.

Svaki alkar na boku nosi sablju u koricama, dok pratitelji barjaka ih u povorci drže isukane, u desnici nauzgor, vojvodin ađutant također, s tim da pred obraćanje vojvodi njome još izvede i pozdrav. Alkarska koplja, kao rekvizit za alkarsko natjecanje, trajno se izrađuju prema pravilima opisanima u temeljim dokumentima VAD-a.
Oružje alkarskog momka čine dvije kubure i jedan jatagan, zadjenuti na trbuhu u široki bojni kožni pojas od više listova, pripašnjaču, te puška na desnom ramenu koja se pridržava rukom. Arambaša i zamjenik arambaše nose i mjedene posrebrene kutijice za streljivo, fišeklije, oko pasa. Štitonoša, dvojica buzdovandžija kao i dvojica vodiča konja edeka ne nose puške. Na edeku se također nalazi sablja te dvije kubure u kuburlucima, kao bisage ovješene o prednjem kraju sedla.

Najvrijedniji dijelovi zbirke oružja potječu s kraja 17. i iz 18. stoljeća, među njima je unikatni perzijski štit, kao i primjerci hladnog i vatrenog oružja. 

Trajna namjera je sve vrijednije primjerke oružja koji se nose u alkarskoj povorci zamijeniti kopijama ili modernim replikama takvoga oružja, kako bi se originalni primjerci sačuvali.