Par tjedana prije alkarskih natjecanja, na namještenom trkalištu alkari vježbaju kroz probna gađanja (prove). Uoči Alke koja je u nedjelju, u petak se održava Bara, a u subotu Čoja, uvodna natjecanja za Alku, koja izazovu veliko zanimanje u Sinju i Cetinskoj krajini.

U starini, pobjednik Bare stjecao je pravo da dobije sijeno, tzv. baru s livade Alkarice ili Alkarske u posjedu Viteškoga alkarskog društva u Sinjskomu polju. Danas slikovito dobiva 2 m zelene čoje kao uspomenu na nekadašnju nagradu. Pobjednik Čoje slikovito dobiva četiri lakta (311 cm) crvene čoje (nekad najfinije, skupocjene tkanine, u davnini stvarne nagrade slavodobitniku Alke). Natjecanje na Bari i Čoji odvija se po istim pravilima kao i na Alki, ali bez svečanih odora. U alkarskomu natjecanju mora sudjelovati najmanje 11, a najviše 17 alkara kopljanika.

Nitko alkara tako dobro ne opremi za viteško nadmetanje kao njegova majka, sestra ili supruga.

Alkar, ispraćen pogledima ukućana i obično u društvu znatiželjne mlađarije, lagano se na konju ulicama Sinja upućuje prema kući alajčauša, gdje će alajčauš obaviti smotru alkara, a arambaša alkarskih momaka. Nakon toga svi, uz zvuke limene glazbe idu k vojvodi u Vojvodine dvore (tj. Alkarske dvore), gdje su već okupljeni barjaktar, vojvodin ađutant i pratioci barjaka, edek s vodičima, štitonoša i buzdovandžije.

Prije polaska na trkalište vojvoda učini svečanu smotru, utvrđujući spremnost alkara i momaka za natjecanje, a ako netko ima nedostatke u odori, opremi i oružju, isključuje ga iz Alke.

Alkarski barjaktar, u pratnji dvojice do šestorice pratioca na konjima i s isukanim sabljama nauzgor, nosi barjak Viteškoga alkarskog društva s likom Gospe Sinjske.

Alkari su slika i prilika vitezova koji su obranili Sinj u Bitci 1715. godine. Nose starinsku odoru, sablju za pasom i koplje u ruci. Kao simbol muškosti ponekad vole pustiti i brkove, poput svojih junačkih pradjedova. Alkar u trku drži koplje u desnoj ruci, a kad se približi alci, usmjerava ga prema njoj.

Alkarsko koplje je od drveta. Dugačko je od 290 do 300 centimetara, promjera 33 milimetra, a na njegovu vrhu je željezni šiljak dug 30 centimetara. Nešto ispod polovice koplja je jabuka, drveni štitnik za ruku. Na dnu se nalazi bat, zadebljanje u koje se stavlja olovo zbog uravnoteženosti koplja prilikom gađanja. Koplje je sivomodre boje, jabuka i bat smeđe.