Alkarski momak je pješak u alkarskoj povorci. On je u osnovi pomoćnik alkara, suborac viteza, pridržava mu koplje, brine se za konja, pomaže mu u svemu. Odjeven je u starinsku narodnu nošnju sa starinskim oružjem.

Svaki alkar kopljanik, vojvoda, vojvodin ađutant, barjaktar i alkar u pratnji barjaka ima svoga momka, a oni zajedno sa svojim zapovjednikom arambašom i njegovim zamjenikom čine momačku četu koja ide na čelu alkarske povorke.

Osim njih, među momke se ubrajaju i štitonoša, dvojica buzdovandžija, te dva vodiča konja edeka.

Alkarski momci moraju, između ostaloga, svojom pojavom – dostojanstvenim držanjem i odrješitošću, odgovarati zahtjevima svoje dužnosti.

Nastoji se da momci budu iz raznih područja Cetinske krajine, da bi tako ona bila u cijelosti predstavljena u Alki.

Namještač i njegov pomoćnik sudionici su Alke, ali ne koračaju u povorci. Namještač ima štap za smirivanje i odmjeravanje visine alke, dugačak 322 cm, sa zadebljanjem na dnu poput alkarskoga koplja i označenim područjem rukohvata.

Momci koračaju u ritmu udaraca bubnjeva i koračnica limene glazbe.

Dužnost je alkarskoga momka prihvatiti koplje i konja svoga alkara nakon svake trke.

Upravo Alka i jest jedinstvena po spoju uglađenoga viteštva i širih narodnih tradicija.

Arambaša, u raskošnoj glavarskoj nošnji i sa starinskim bogato ukrašenim trombunom na ramenu, u punoj usredotočenosti, stupa na čelu alkarske povorke.