Sinjska alka je vjekovno viteško konjičko natjecanje u kojemu alkari, na konju u punom trku, kopljem gađaju željeznu alku obješenu na konopu preko trkališta.

Sudionici Alke mogu biti samo neporočni žitelji Sinja i Cetinske krajine, članovi Viteškog alkarskog društva u Sinju, ako su tu rođeni i roditelji im tu imaju zavičaj.

Alkarsko natjecanje započinje svečanom povorkom. Na čelu su momci u dvoredu, između prve dvojice momaka ide arambaša, a između dvojice posljednjih momaka ide njegov zamjenik.

Unutar momačke čete su bubnjari, a za momcima ide limena glazba.

Slijedi barjaktar s barjakom Viteškoga alkarskog društva, u pratnji dvojice do šestorice pratioca s isukanim sabljama, svi na konjima.

Zatim ide štitonoša između dvojice buzdovandžija, a potom edek (konj bez jahača) s dvojicom vodiča.

Zatim idu vojvodin ađutant te vojvoda. Za njima u dvoredu jašu alkari s kopljima. Na začelju povorke je alajčauš (zapovjednik čete alkara kopljanika).

Alkarski kolut, alka, od kovanoga je željeza, napravljen od dva obruča sa zajedničkim središtem. Petlja za vješanje alke nalazi se na polovici jednoga od tri jednaka luka većega kruga alke. Pogodak u mali srednji kolut (u sridu) donosi 3 punta (boda), u gornji pregradak 2, a pogodak u jedan od dvaju donjih pregradaka po 1 punat.

U prvu nedjelju u mjesecu kolovozu (s tim da i natjecanja Bara i Čoja, u petak i subotu pred Alku, budu u kolovozu) na gornjemu se dijelu trkališta pojavljuje, u punome sjaju starinskih odora i oružja, povorka alkara konjanika i alkarskih momaka, zajedno s limenom glazbom koja svira tradicionalne koračnice.

S jedne i druge strane trkališta postavljene su tribine za gledatelje koji pristignu odasvud. Mnoštvo naroda, što kulja ulicama da bi stiglo do poprišta natjecanja, pretvara Sinj u malu metropolu, u kojoj se čuju svi važniji svjetski jezici. Prošlost i sadašnjost stoje jedno nasuprot drugome.

Alkar u punome trku, jašući duboko u sedlu, „po alkarsku“, gađa kopljem alku koja visi na sredini konopa razapetoga vodoravno između dva stupa zadjevena na okrajima trkališta. Alka je udaljena 160 m od Biljega, startnoga mjesta blizu Velikoga mosta. Postavljena je na visinu od 332 cm, računajući od sride do zemlje. Pobjednik alkarskoga natjecanja jest onaj alkar koji u tri trke postigne najveći broj punata. Ako dva ili više alkara nakon tri trke imaju najveći, jednak broj punata, oni, u dodatnim trkama - o pripetavanju, nastavljaju natjecanje sve dok jedan od njih ne pobijedi.

Na kraju natjecanja ađutant izvješćuje vojvodu koji alkar ima najviše punata. Vojvoda mu zapovijeda da ga dovede. Kada ađutant doprati alkara pred vojvodu, vojvoda njega proglašava slavodobitnikom stavljajući mu plamenac hrvatske trobojnice na koplje. Taj svečani čin popraćen je pucanjem mačkula sa staroga Grada.