Sinjska alka jedinstveno je konjičko viteško natjecanje u Europi koje se svake godine u mjesecu kolovozu održava u Sinju. Trči se u spomen na slavnu bitku 1715. godine, Opsadu Sinja u kojoj su se Sinjani, od 7. do 15. kolovoza, junački oduprli osmanlijskom osvajaču, te u slavu Gospe Sinjske koja je tada, na blagdan Njenoga uzašašća, sačuvala grad od pada u ruke neprijatelja.

Nastala početkom 18. stoljeća, ona je nastavak – i jedini preostatak – mnogobrojnih viteških nadmetanja što su se održavala u većim mjestima Dalmacije, a najpoznatija su ona u Zadru (do 1820.), Imotskom (do oko 1840.) i Makarskoj (do 1832.). Sinjanin Ivan Lovrić u drugoj polovici 18. stoljeća spominje običaj održavanja starinskih konjičkih turnira u Dalmaciji, a najstariji izravni pisani spomen o Sinjskoj alci potječe iz 1784. godine. To su tri soneta i jedna oda koje je na talijanskome jeziku ispjevao splitski liječnik i glazbenik Julije Bajamonti.

Najstariji do sada pronađen dokument je pismo što ga je 10. veljače 1798., nakon pada Venecije, austrijski komesar za novozaposjednute krajeve uputio tadašnjem zapovjedniku Sinja, kolunelu Jakovu Grabovcu, u kojemu ga obavještava da je Dvorska komisija odobrila da se u Sinjskoj krajini i dalje održava Alka. Iz iste godine potječe i svečani govor austrijskoga komesara za „Istru, Dalmaciju i Albaniju“ Carnee Steffanea, održan nakon svečane Alke, odigrane 14. svibnja njemu u čast. On, nazivajući Alku “blistavim prizorom” hvali Sinjane i pobjednika te Alke Stjepana Vuletića, potičući ih da sačuvaju običaj njenoga igranja.

Povijest Alke pokazuje da se ona u starini, u 18. i početkom 19. stoljeća, u mletačko i rano austrijsko vrijeme, obzirom na vrijeme kroz godinu trkala na ponešto drukčiji način nego danas. Naime, redovna svakogodišnja alka, s propisanom državnom nagradom slavodobitniku, trkala se na pokladni utorak. Zatim, za Veliku Gospu, kao najveći sinjski blagdan, održavala se običajna alka, a znala se trkati se još i za razne svečane prigode. Za ove dvije alke nagradu su osiguravali mjesni krajiški zapovjednici. Uz Alku kakva je danas, u davnini je postojao i drugi, još složeniji oblik Alke, alka s kumovima, gdje je svakoga alkara pratio i u svemu zastupao još i kum na konju, ali negdje pred polovicu 19. stoljeća takav način održavanja Alke prestao je postojati.

Redovna svakogodišnja alka s državnom potporom od 1849. godine redovito se trče 18. kolovoza, za rođendan cara Franje Josipa I., čime se ona očito ujedinila s običajnom alkom za Veliku Gospu, a svečane, prigodne alke postale su rjeđe. Od stupanja na prijestolje cara Karla I. 1916. godine, trče se na njegov rođendan, 17. kolovoza, a nakon završetka Prvoga svjetskog rata, u međuratnoj Jugoslaviji, na prvu nedjelju iza Velike Gospe. Taj je dan jedno vrijeme bio i dan odigravanja alke i nakon Drugoga svjetskog rata, za socijalističke Jugoslavije, da bi zatim bio prebačen na prvu nedjelju u mjesecu kolovozu, kako je i danas.

Navedimo još nekoliko iznimnijih datuma i osoba iz povijesti Alke. Godine 1818. pred carem i kraljem Franjom I. Alka je odigrana dvaput, u vrijeme kad je, u mjesecu svibnju, on boravio u Sinju. To je bila i obnovljena Alka, jer se ona od zadnjih godina francuske vladavine (od oko 1811.), zbog njene nesklonosti takvim starinskim priredbama, nije održavala.

Godine 1838. održana je svečana Alka u čast visokoga stranog gosta, saskoga kralja Fridrika Augusta II., a 28. ožujka 1842. održana je Alka u čast dolaska u Sinj austrijskoga nadvojvode Alberta. Iste godine, 22. listopada, održana je Alka u čast dolaska u Sinj drugoga austrijskog nadvojvode, Franje Karla. Godine 1875., 18. svibnja, održana je izvanredna svečana Alka u prigodi boravka cara i kralja Franje Josipa I. u Sinju. Car je darovao slavodobitniku Mati Boniću zlatni prsten.

Alkarsko trkalište 1875. godine za Alke u čast posjeta cara Franje Josipa I. Sinju.

Alkari i alkarski momci dopratili su Franju Josipa I. u prigodni stan u kući Tripalo na Žankovoj glavici. Obje fotografije su rad Nikole Androvića, objavljene u albumu posvećenom putovanju cara Franje Josipa I. kroz Dalmaciju 1875. godine

Godine 1887., 14. kolovoza održana je svečana Alka u čast 200. obljetnice doseljenja i donošenja Gospine slike iz Rame. Slavodobitnik je bio Nikola Cerinić, a za nagradu je dobio prigodnu zlatnu medalju koju je dala iskovati Sinjska općina.

Predsjednici države su i pokrovitelji Alke. Godine 1965. jubilarnoj 250. Alki prisustvovao je predsjednik Jugoslavije Josip Broz Tito.

Godine 1990., 1992. i 1997., Alci je prisustvovao predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman.

Predsjednik Stjepan Mesić prisustvovao je Alki 2007. i 2009. godine.

Predsjednik Ivo Josipović Alki je bio nazočan od 2010. do 2014.

Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović Alki je prisustvovala od 2015. do 2017. Voli se reći: Alki su (do sada!) nazočila dva cara, pet kraljeva i pet predsjednika!

Godine 2015. odigrana je jubilarna, Tristota Alka. Slavodobitnik je bio Frano Ivković.

Godine 2017., 6. svibnja, kao poklon Sinja i Cetinske krajine hrvatskomu herojskom gradu Vukovaru, odigrana je u Vukovaru svečana Alka. Slavodobitnik je bio Ante Zorica.

Poseban spomen zaslužuje alkar Nikola Cerinić, koji je u 32 godine trkanja (1867.-1899.) Alku dobio dvanaest puta (1873., 1874., 1878., 1880., 1883., 1887. - svečana, 1891., 1892., 1895., 1897., 1898., 1899., dakle tri posljednje u nizu!), a 1887., 1898. i 1899. sa sva tri puta u sridu!

Nikola Jelinčić bio je slavodobitnik osam puta, a Jozo Boko, Janko Kelava, Anđelko Vučković i Ognjen Preost po pet puta.

Najstarija sačuvana pisana pravila o Alki, nastala na temelju starijih, su iz 1833. godine, kada su uobličena u Statut. On je jako sličan pravilima srodnih viteških nadmetanja kakva su u Europi još postojala do kraja 18. i početka 19. stoljeća, primjerice na području Mletačke republike, gdje se alka nazivala la giostra con l’anello.

Sudjelovanje u Sinjskoj alci uvijek je bilo ograničeno samo na domaće, one zavičajne u Sinju i Cetinskoj krajini. Pojedine obitelji su imale izrazitiju tradiciju sudjelovanja u Alki. Također, čini se da je Sinjska alka posebna po tome što alkarski momci, pješaci - pomoćnici alkara nisu tek obične sluge (lacchè u talijanskim giostrama) alkara, nego suborci vitezova, koji imaju vlastitoga zapovjednika i stupaju na čelu povorke u vlastitoj četi. Alka je jedina iz velike obitelji europskih viteških nadmetanja koja je preživjela u kontinuitetu tri stoljeća, do danas.